Anksioznost se odnosi na osjećaje tjeskobe, napetosti i straha, uglavnom vezane uz neke potencijalne događaje u budućnosti. O anksioznosti možemo govoriti kao o reakciji na specifičnu situaciju ili kao o osobini pojedinca. U prvom slučaju se radi o pojavi anksioznosti u nekoj specifičnoj situaciji, i tada govorimo o anksioznosti kao o stanju. U drugom slučaju radi se o sklonosti pristupanja gotovo svemu s puno brige i straha, pa anksioznost gledamo kao osobinu ličnosti.
Anksioznost se očituje na fizičkoj razini, kroz ubrzan rad srca, veći pritok krvi u mišiće, pojačano znojenje, stezanje pojedinih mišićnih skupina poput ramena, čeljusti ili šaka. Moguće su prisutni i osjećaji pritiska u predjelu prsa ili grla. Ove pojave u stopu slijedi i bujica briga o pojavnosti simptoma, ali i o njihovoj očitosti okolini. Također su prisutni strahovi o specifičnoj situaciji, na koju se često gleda kao na crnu ili bijelu (sve ili ništa), i katastrofalnu, uz često podcjenjivanje vlastitih sposobnosti. Zapravo se stvara petlja anksioznosti na različitim razinama, iz koje se teško izlazi. Javlja se želja za izbjegavanjem situacija koje izazivaju anksioznost, uz veliku usmjerenost na prevenciju anksioznih događaja pazeći na svaki i najmanji detalj.
Ovi simptomi imaju evolucijsku podlogu, i doista jesu korisni jer pripremaju tijelo na reakcije borbe ili bijega u situaciji koju smo procijenili ugrožavajućom. No, pretjerana izloženost anksioznosti i brigama iscrpljuje um i tijelo, te ostavlja posljedice na zdravstveno stanje, socijalne odnose, i cjelokupnu kvalitetu života.