Naše teme uvijek se vrte oko štitnjače, i njene strukturalne ili funkcionalne patologije. No, postoje i slučajevi kada zdravstveni simptomi upućuju na bolesti štitnjače, no zapravo je riječ o stanju disbalansa štitnjače koje nastaje kao posljedica nekog drugog zdravstvenog stanja. Razvija se stanje koje zovemo netiroidna bolest štitnjače ili eutireoidni sindrom.

Štitnjača je osjetljiva žlijezda i reagira u stanjima dugotrajne iscrpljenosti, koju mogu izazvati dugotrajne stresne situacije ili pak kronična bolest. I u stanjima stresa i kod teških bolesti, organizam ulaže svoje resurse kako bi se fizički i psihički oporavio. Ako ta borba potraje duže, organizam će se postepeno umarati, što nerijetko prati slabiji stupanj uhranjenosti, te u konačnici vodi  do slabljenja cijelog organizma.

Netiroidna bolest štitnjače podrazumijeva naizgled bolesno stanje štitnjače u funkcionalnom (hormonalnom) smislu, uz snižene koncentracije hormona štitnjače u krvi, te sniženu ili čak normalnu koncentraciju tireotropnog hormona (TSH) u krvi. U akutnoj fazi stresnog odgovora primjećuje se opadanje koncentracije trijodtironina (T3) zbog slabije konverzije, a u kroničnim stanjima i slabije lučenje tireotropnog hormona (T4) iz štitnjače. Uz navedene snižene koncentracije u krvi, postoji vjerojatnost snižene koncentracije hormona štitnjače u tkivima organizma što se može očitovati širokim spektrom simptoma.

S obzirom na to da je štitnjača u ovom trenutku i dalje zdrava, jer su navedene promjene posljedica drugih zdravstvenih smetnji, mišljenje stručnjaka o neophodnosti terapije je podijeljeno. Dio liječnika smatra da se u slučaju netiroidne bolesti štitnjače sama štitnjača ne treba liječiti, već je potrebno dijagnosticirati i izliječiti stanje koje je izazvalo te funkcionalne promjene štitnjače. Takvo mišljenje je ispravno, jer bi oporavkom trebalo doći do oporavka funkcije štitnjače, i hormoni bi se sami od sebe trebali vratiti u stanje njihove ravnoteže.
No, takav spontani oporavak može dugo trajati, ovisno o uzročniku i osobnim i društvenim resursima pojedinca. Stoga može pomoći uvođenje supstitucijske terapije hormonima štitnjače kako bi se smanjio pritisak na štitnjaču, kako bi i sama mogla sudjelovati u procesu oporavka. Liječnici koji prakticiraju uvođenje terapije vode se studijama koje sugeriraju kako supstitucija hormonima štitnjače u fazama snažne iscrpljenosti organizma nije štetna, nego dapače može pomoći cjelokupnom, fizičkom i psihičkom, oporavku. Uz medikamentoznu terapiju, bilo bi dobro potražiti savjet stručnjaka vezan uz komplementarnu terapiju.