Svatko od nas ima svoj unutarnji sat, koji regulira cijeli organizam na fiziološkoj i psihološkoj razini. U jednom danu, tijekom 24 sata odvija se biološki ritam u skladu s izmjenom dana i noći. Taj evolucijski definiran ritam obuhvaća sve cikluse, poput spavanja, tjelesne temperature, hormona, probave. Stoga, u rano jutro, organizam kreće s pripremom za novi dan. Počinje lučenje hormona, tijelo se puni energijom. Energija ostaje na visokoj razini tijekom jutra i ranog popodneva, da bi se prema kraju dana organizam krenuo smirivati i pripremati se za počinak.

Napredak u tehnologiji i društvene promjene koje su nastupile posljednjih desetljeća omeli su taj prirodni ritam. Uvođenje umjetnog svjetla produžilo je dan, ali i uključenost ljudi u različite aktivnosti. Danas veliki broj zaposlenih nije u mogućnosti održavati taj biološki dnevni ritam, jer obavljaju smjenski rad, s često nepredvidivim dnevnim rasporedom. Fizička i psihička aktivnost u kasnim popodnevnim, večernjim i noćnim satima u suprotnosti je s prirodnom aktivnošću organizma. Dugoročno, nepoštivanje biološkog ritma ima posljedice na uobičajen raspored izlučivanja hormona endokrinološkog sustava.

Od početaka industrijskog napretka, obraćala se pažnja na utjecaj smjenskog rada na zdravlje pojedinca. Dosadašnja istraživanja osoba koje rade u jednoj smjeni u odnosu na osobe koje rade u nekoliko smjena, pokazala su kako smjenski radnici imaju veći rizik od razvoja zdravstvenih problema, između ostalog i disfunkcije štitne žlijezde. Štitnjača u svojem radu, kao dio endokrinološkog sustava, prati dnevni biološki ritam. Stalan pritisak na psihofizičku aktivnost u kasnim popodnevnim, večernjim i noćnim satima, nakon nekog vremena vjerojatno će ostaviti trag na zdravlje štitne žlijezde.

Zaključno, bilo bi dobro razviti vlastiti dnevni ritam, najsličniji prirodnom biološkom ritmu. Ustajati i lijegati u podjednako vrijeme, smanjiti tempo u kasnijim satima, svaki dan imati okrepljujući san.