Kada se radi o smanjenom radu, terapija za štitnjaču je uglavnom supstitucijska, što znači da se manjak hormona štitnjače nadomješta (supstituira) sintetiziranim proizvodom – tableticom.

Najčešća terapija za štitnjaču odnosi se na supstituciju hormona tiroksina (T4) tvari koju zovemo levotiroksin. Uglavnom se pije ujutro, natašte 30 do 40 minuta prije prvog obroka. Nakon unosa levotiroksina, povećava se koncentracija hormona tiroksina u organizmu te se očekuje pretvorba jednog dijela u hormon trijodtironin (T3), što se odvija u jetri i drugim tkivima.  Odgovarajućom terapijom nadomješta se manjak hormona u krvi do kojeg dolazi zbog disfunkcije štitnjače.

Supstitucijska terapija levotiroksinom ne odgovara svima. To se prvenstveno odnosi na pacijente s dugotrajnom disfunkcijom štitnjače, te na pacijente kod kojih postoje nepravilnosti u radu jetre i ostatku sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Kod njih se terapija za štitnjaču oblikuje dodatno nadomještanjem trijodtironina (T3). On se najčešće uzima u dvije vremenske točke u danu, ujutro uz terapiju levotiroksinom i u ranim popodnevnim satima, kada većina pacijenata osjeća nagli pad energije.

Na tržištu su dostupni i pripravci koji objedinjuju obje djelatne tvari, levotiroksin i trijodtironin. Njihovo uzimanje se također preporučuje u dvije vremenske točke, u najmanjem razmaku od pet sati između dvije doze. Kombinacija levotiroksina i trijodtironina postoji u sintetskom obliku, i u tzv. prirodnom obliku s hormonima dobivenima iz dehidrirane životinjske štitnjače. Ovakva terapija za štitnjaču dijelu pacijenata odgovara bolje nego samostalna terapija jednom od ovih djelatnih tvari.

Ništa manje važna nije komplementarna (dopunska) terapija klasičnoj medikamentoznoj. U tijelu se u svakom trenutku događa veliki broj kemijskih pretvorbi, pri čemu se neki nutrijenti troše brže od drugih. Nedostatak važnih nutrijenata može dodatno pogoršati zdravstveno stanje pojedinca, dajući krivi dojam da je terapija neodgovarajuća.
Kod  smanjene funkcije štitnjače, može se preporučiti dodatno uzimanje vitamina i minerala važnih za uspješnu sintezu i pretvorbu hormona štitnjače. A kod ubrzanog rada štitnjače obično se preporučuje uzimanje makronutrijenata koji se pojačano troše u stanju povišenog metabolizma.  Komplementarna terapija posebno je važna kod autoimunih stanja, s obzirom na to da za njih ne postoji jedinstvena medikamentozna terapija.
Za savjet o idealnoj terapiji dođite u Polikliniku Leptir i pripadajuću bioljekarnu u sklopu nutricionističko-psihološkog savjetovališta.