Um i tijelo su neraskidivo povezani. Opterećenje i stres iz psihološke sfere vremenom se reflektiraju i na tjelesno zdravlje. No, vrijedi i obrnuto. Poteškoće tjelesnog zdravlja i suočavanje s istima itekako mogu utjecati na psihološko funkcioniranje, prvenstveno na raspoloženje i kognitivne sposobnosti.

 

Posljednjih godina, u neprestanom porastu je pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti, a njihov najčešće spominjani uzročnik je stres. Stres je zapravo individualna reakcija na različite unutarnje i vanjske situacije – stresore. Prate ga fiziološke reakcije poput pojačanog rada srca i pluća, povišenje krvnog tlaka te povećana mišićna napetost, psihičke reakcije poput straha, potištenosti i teškoća koncentracije, te promjene ponašanja kao reakcije na stresor. Kada spomenute fiziološke reakcije počnu utjecati na zdravlje pojedinca, govorimo o pojavi psihosomatskih teškoća.

 

Psihosomatski simptomi označavaju pojavnost simptoma ili funkcionalnih poremećaja potaknutih stresom, no bez trajnih tjelesnih oštećenja organa i organskih sustava. U njih ubrajamo glavobolju, nesanicu, promjene teka, probavne smetnje, umor, ili bolove u nekim dijelovima tijela. Oni su dakle ograničeni trajanjem, i javljaju se s vremena na vrijeme.
Psihosomatske bolesti, u koje se ubrajaju i spomenute kronične nezarazne bolesti, su bolesti potaknute stresom i koje uzrokuju trajne promjene pogođenih organa i organskih sustava. Najčešće su bolesti srca i krvnih žila, probavnog sustava, sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, imunološkog sustava, sustava dišnih organa, te sustava organa za kretanje.

 

U slučaju kroničnih nezaraznih bolesti, vrlo su važne preventivne mjere. U postupku liječenja je ipak naglasak na dugoročnoj prilagodbi životnog stila, uz medikamentoznu terapiju po potrebi. Neke od suvremenih kroničnih nezaraznih bolesti mijenjanju tijelo ne samo iznutra, nego i izvana, vidljivo svima. Spomenute bolesti često same postaju stresor za oboljelog jer ih je potrebno prihvatiti, naučiti nešto više o njima, naučiti kako se nositi s njima. Nerijetko ih prati niz psiholoških simptoma, što u konačnici dodatno komplicira cjelokupno zdravstveno stanje pojedinca. Stoga je velika odgovornost na medicinskim djelatnicima da primijete i reagiraju na emotivne i misaone promjene koje prate bolest.

 

Nošenje s bolešću nije jednostavno, a prihvaćanje i prilagodba ne dolaze preko noći. Potrebno je vrijeme i znanje, u čemu mogu pomoći liječnici, te stručnjaci komplementarnih struka, poput psihologa, nutricionista ili fizioterapeuta.