Štitnjača ili štitna žlijezda (lat. thyroidea) ednokrini (hormonalni) je organ i jedan je od najprokrvljenijih organa u tijelu. Smještena u prednjem donjem dijelu vrata, gdje poput potkove obavija dišnu cijev (dušnik). Građom nalikuje leptiru. Osnovna građevna jedinica su folikuli (mjehurići). Folikuli grade stanice (tireocite), koje proizvode hormone, i koloid (gusta tekućina u kojoj je koncentriran tireoglobulin – bjelančevina na koju su vezani hormoni štitnjače). Žlijezda je isprepletena limfnim putevima i brojnim živčanim vlaknima.
Štitnjaču čine dva režnja (desni i lijevi), koji su povezani središnjim dijelom (istimusom). Svaki režanj kod zdrave štitnjače širok je između 2 i 2,5 cm, te dug oko 4 cm. Volumen je između 15 i 30 cm3, a masa zdrave štitnjače iznosi između 16 i 25 grama. Svako odstupanje u izgledu, masi ili veličini primijećeno na ultrazvučnom pregledu zahtijeva daljnje liječničko praćenje.
Hipertireoza (lat. hyperthyreosis)
Hipertireoza je stanje prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona štitnjače. Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncentracija hormona štitnjače T3 i T4 te snižena koncentracija TSH. Uzročnik hipertireoze u 70-80% slučajeva je Basedow-Gravesova bolest, ali mogući uzročnici su i multinodozna toksična struma, toksični adenom i tireoiditisi.
- Basedow-Gravesova bolest je autoimuna bolest, češće kod mlađih žena. Očituje se difuzno povećanom štitnjačom, egzoftalmusom (buljave oči) i simptomima hipertireoze. Obilježje je te bolesti prisutnost protutijela (anti-TPO, anti-Tg) koja djeluju na vlastite stanice štitnjače. Slično djelovanju TSH-a, antitijela stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje hormona štitnjače (T3 i T4).
- Multinodozna toksična struma (lat. struma multinodosa toxica glandullae thyreoideae)je bolest obilježena brojnim čvorovima u štitnoj žlijezdi koji autonomno, bez kontrole TSH (hipofize), pojačano luče hormone štitnjače.
- Toksični adenom (lat. adenoma toxicum gl.thy.) je vrsta dobroćudnog tumora (na scintigrafiji se vidi kao vrući čvor) koji na isti način autonomno, bez kontrole TSH i hipofize pojačano luči hormone štitnjače.
- Tireoiditis je upala, a razlikujemo subakutnu upalu štitnjače (lat. thyreoiditis subacuta de Quervain) i kronični limfocitni tireoiditis (lat. thyreoiditis chronica Hashimoto), koji se u početku mogu manifestirati kao prolazna hipertireoza zbog oslobađanja hormona štitnjače iz tkiva oštećenoga upalom.
Liječenje hipertireoze se provodi na tri načina.
- Medikamentozno, lijekovima koji sprečavaju proces proizvodnje hormona štitnjače, tzv. tireostatici. U težim oblicima hipertireoze, moguća je i medikamentozna terapija pratećih simptoma, koji ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe.
- Radioaktivnim jodom, metoda iz domene nuklearne medicine, koje se prakticira najčešće kod difuzne hipertireoze. Valja napomenuti, kako u slučaju trudnoće i dojenja, terapija radioaktivnim jodom nije preporučljiva.
- Operativnim zahvatom, pri čemu se prema preporuci specijaliste kirurgije glave i vrata uklanja dio štitnjače ili cijela štitnjača.
Hipotireoza (lat. hypothyreosis)
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače. Glavni pokazatelj ovog stanja je snižena koncentracija hormona štitnjače (T3 i T4), te povišena koncentracija TSH. Posljedica je usporavanje metabolizma. Najčešći uzrok je Hashimotov tireoiditis, ali hipotireozu mogu potaknuti i brojna druga medicinska stanja nevezana uz štitnjaču.
Liječenje hipotireoze se zasniva na hormonskoj supstitucijskoj (nadomjesnoj) terapiji, najčešće levotiroksinom u dnevnoj dozi od 25 do 250 ug, što se uglavnom postepeno uvodi, dok se ne postigne normalizacija kliničke slike.
Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest, češća kod žena, a učestalost raste s dobi. Karakterizira ju kronična destrukcija tkiva štitnjače, koje se može popunjavati fibroznim tkivom i limfocitima. Ove promjene se događaju zbog poremećenog imunološkog sustava. Za bolest su karakteristična pozitivna protutijela na tireoglobulin, anti-Tg i tireoidnu peroksidazu, anti-TPO. U početku bolesti može se javiti prolazna hipertireoza zbog naglog oslobađanja hormona iz oštećenog tkiva.
