Mnogi prehrambeni proizvodi kao da imaju opojna svojstva i tjeraju u prejedanje što uzrokuje, u prvom redu, viškom kilograma. „Ovisna sam o čokoladi!“ – znači li to da bi ju trebalo strpati u isti koš s alkoholom, cigaretama i drogama? Ili smo se ipak izgubili u značenju pojmova ovisnost i žudnja?
Ovisnost o hrani?
Kada pričamo o ovisnosti, zapravo govorimo o neodoljivoj potrebi za nekontroliranim korištenjem uživala te pojavom simptoma tjeskobe i nervoze kada su ista nedostupna, zbog čega bi u kontekstu hrane, osjećaj žudnje bio prikladniji opis iskustva, koji je opet, različit od uobičajene gladi. Novija istraživanjima pokazala su da gotovo svaka žena i više od polovine muškaraca svakodnevno osijeća tjelesnu žudnju koju opisuju kao potrebu za neprestajanjem jedenja određene hrane kojoj „ne mogu odoljeti“.
“Hrana za dušu”
“Hrana za dušu”, poznatija kao emotional food konzumira se svakodnevno, a hoće li će ona biti slatka, slana, hrskava ili kremasta, ovisi upravo o trenutnim osjećajima i raspoloženju kojem težimo. Istraživanja su pokazala da u indiferentnih ljudi određena hrana pobuđuje osjećaj sreće i zadovoljstva ili, s druge strane, nelagode i uznemirenosti što znači da fiziološke interakcije hrane i tijela podrazumijevaju više sfera među kojima i neuro-emotivnu, onu koju mogu izazvati i neki drugi vanjski ili unutarnji podražaji, poput dodira, glazbe, sjećanja, tjelesne aktivnosti ili vođenja ljubavi…
Istu pojavu istraživanja usko povezuju s neuro-signalima i razinama hormona poput dopamina, serotonina i adrenalina koji se javljaju u trenucima opasnosti i nagona za preživljavanjem, a zanimljivo je, da se slika moždane aktivnosti u trenutku žudnje za hranom preklapa s onom koja se javlja u ovisnika o drogama. Upravo je ova činjenica razlog čestog brkanja pojmova ovisnosti i žudnje!
U mnogih ljudi žudnja se često pretvara u stres i frustraciju pri čemu nastaje začarani krug koji uzrokuje neravnotežu, inače fino podešenog mehanizma kontrole apetita, što često dovodi do povećanog unosa uglavnom visokokalorične hrane i time porasta tjelesne mase. Debljanje, odnosno povećanje udjela masnog tkiva dovodi do većeg oksidativng stresa i pojave stanja sličnom upali što je povezano s još jačom žudnjom i time kompulzivnim unosom „hrane za dušu“.
