Selen je mikromineral, koji je potreban ljudskom organizmu u malim količinama. Nedostatak selena je rijedak, a uglavnom se javlja zbog nedovoljnog unosa mesa i morskih plodova ili zbog osiromašenosti tla na kojem pojedino povrće (biljka) raste. Selen se ističe po snažnom antioksidativnom djelovanju, te je neophodan za funkciju selen-ovisnih enzima ili selenoproteina.
Selen-ovisni enzimi (selenoproteini)
Selen-ovisni enzimi (selenoproteini) imaju ulogu u regulaciji staničnog ciklusa te u sintezi aktivnog oblika hormona štitnjače. Štitnjača proizvodi dva hormona, ali u nejednakom omjeru (90:10). Tiroksin (T4) je biološki neaktivan oblik hormona i predstavlja 90% svih otpuštenih hormona štitnjače. On se potom transportira do jetre i drugih tkiva u kojima se vrši pretvorba u biološki aktivni oblik hormona štitnjače – trijodtironin (T3). Tijekom pretvorbe se događa otpuštanje jednog atoma joda iz tiroksina i kao produkt nastaje trijodtironin, a pretvorbu kataliziraju selen-ovisni enzimi.
Antioksidativna svojstva selena
Posljednjih godina, istražuje se utjecaj selena na zdravlje i bolest, prvenstveno zbog antioksidativnih svojstava. Slobodni radikali su normalan nusproizvod metabolizma kisika u organizmu, a nastaju i kao posljedica nekih životnih navika (pušenje, jednolika prehrana). U većem omjeru mogu uzrokovati stanje koje se naziva oksidativni stres. Smatra se kako je oksidativni stres čimbenik koji doprinosi razvoju nekih kroničnih nezaraznih bolesti, na primjer kardiovaskularnih, upalnih, reumatoidnih i neurodegenerativnih bolesti te tumora.
Tijelo se bori protiv oksidativnog stresa stvaranjem antioksidansa, no starenjem se događaju promjene u funkciji tijela, stoga je tijelu potrebno što više antioksidansa iz vanjskih izvora, prvenstveno voća, povrća i žitarica. Rezultati niza istraživanja ukazuju kako osobe s nekim od kroničnih nezaraznih bolesti imaju nižu koncentraciju selena u krvi, a suplementacijom selena se njihovo se zdravstveno stanje unaprjeđuje. Selen je važan i za normalno funkcioniranje imunološkog sustava, čak i kod osoba kod kojih nije zabilježen manjak selena u organizmu.
Izvori selena
Selen u hrani nalazimo i u biljnim i u životinjskim izvorima. Većina selena u hrani ima visoku biološku raspoloživost. Više se preporučuju životinjski izvori, s obzirom da je i kod životinja selen važan mikromineral za normalnu funkciju organizma. Najbolji životinjski izvori su morski plodovi (školjkaši, škampi), masnije ribe (tuna, bakalar, losos), jaja te različite vrste mesa (piletina, puretina, svinjetina, govedina, iznutrice) i mliječnih proizvoda (mlijeko, svježi i tvrdi sirevi).
Biljkama selen nije neophodan za rast i razvoj i sadrže ga samo u onolikoj mjeri u kojoj ga apsorbiraju iz tla. Najbolji biljni izvori su smeđa riža, integralan kruh, orasi, orašasti plodovi (od kojih se ističu brazilski oraščići), sjemenke suncokreta, integralna tjestenina i zobene pahuljice. Ovo su samo neke od namirnica bogate selenom, jer ovaj element u tragovima nalazimo u velikom broju prirodnih izvora.
Na tržištu postoje i različiti dodaci prehrani koji sadrže selen dobre iskoristivosti. No, selen u većim količinama može biti toksičan element na način da poremeti ravnotežu drugih hranjivih tvari u organizmu, stoga je važno prije uzimanja konzultirati se sa stručnom osobom.
