Vitamin D (kalciferol), poznat još kao vitamin sunca ili antirahitični vitamin. Steroidne je strukture i po većini obilježja spada u hormone, ali iz povijesnih razloga, svrstava se u vitamine. Topljiv je u uljima i mastima. Biljnog podrijetla je vitamin D2 (ergokalciferol), a životinjskog D3 (kolekalciferol).

Vitamini D koji nastaje u koži i koji unosimo hranom u organizam je biološki neaktivan. Aktivira se u jetri i bubrezima u aktivni vitamin D (kalcitrol).  Normalna razina vitamina D važna je za metabolizam kosti i za održavanje ravnoteže kalcija i fosfata. Paratireoidni hormon i vitamin D reguliraju koncentraciju kalcija u krvi. Smatra se da je oko 3% ljudskog genoma pod kontrolom vitamina D. Gen za receptor vitamina D posvuda je izražen na živim stanicama. Time se objašnjava njegov utjecaj na skeletne mišiće, imunosni i srčanožilni sustav te razvoj zloćudnih bolesti i dijabetesa. Prema utjecaju na različite stanične procese, vitamin D se može usporediti s hormonima štitnjače.

Izvori D vitamina

Kratkotrajno povremeno izlaganje lica i ruku suncu, jednako je dnevnom unosu 200 i.j. vitamina D. Nakon 20 minuta izlaganja nezaštićenih dijelova tijela suncu, stvoreni vitamin D3 zadovoljava oko 80 % tjelesnih potreba. Ostalo se nadoknađuje prehranom i prehrambenim dodatcima.

Prirodni izvori vitamina D su riblje ulje, srdela, losos, tuna, maslac, jetra, žutanjak, žitarice, sirevi, gljive, mlijeko i mliječni proizvodi i sl. Plava riba, posebice srdele i skuše, sadrže veće količine vitamina D, dok ga rakovi, školjke i bijela riba sadrže u tragovima. Od hladnovodnih riba vitaminom D bogate su haringe, losos i bakalar te ulje bakalara.

Nedostatak vitamina D

Manjak vitamina D u odrasloj populaciji u nekim sredinama česta je pojava. Rizični čimbenici za manjak vitamina D su malapsorpcija masti, oštećenje jetre, bubrega, dob (dojenčad i stariji), nošenje odjeće koja prekriva veći dio tijela, krajevi s malo sunca. Niže koncentracije vitamina D dovode do više koncentracije paratireoidnog hormona (PTH) sa sekundarnim hiperparatiroidizmom i posljedičnom resorpcijom kosti.

Višak vitamina D

Prekomjerno izlaganje suncu ne može dovesti do povišene razine vitamina D, ali može nastati zbog pretjeranog unosa na usta. U slučaju hipervitaminoze D može doći do taloženja kalcija u bubrezima i gušterači. Preporučene dnevne doze vitamina D su 600 – 800 i.j. Granična dnevna doza za odrasle je oko 4000 i.j. Kod bolesnika s malapsorpcijom, granična dnevna doza može biti 10000 – 50000 i.j. Akutno otrovanje vitaminom D manifestira se kao klinička slika hiperkalcijemije (konfuzija, poliurija, mišićna slabost), a kronično kao nefrokalcinoza i demineralizacija kostiju.

Normalan raspon kalcidiola (cirkulirajući vitamin D) u serumu je 75 – 100 nmol/L.

Želite li se naručiti na pregled ili kontrolu kod stručnog tima koji stoji iza ovog portala, javite se u Polikliniku Leptir na +385 1 3014 923 ili putem maila – info@poliklinika-leptir.hr.