Autoimuna reakcija može zahvatiti nekoliko različitih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i oštetiti ih. Tako nastaju sindromi višežljezdanog zatajenja. Simptomi ovise o tome koliko je različitih žlijezda oštećeno.

Po zastupljenosti u dobnim skupinama, razlikuju se tri oblika autoimunog zatajenja. Tip I se javlja u djetinjstvu. Karakterizira ga Addisonova bolest, hipoparatireoza, kronična mukokutana kandidijaza i insuficijencija gonada. Tip II susreće se u odraslih. Prati ga Addisonova bolest, bolest štitnjače, dijabetes tip 1 i vitiligo. U zrelijoj dobi susreće se tip III koji je karakteriziran hipotireozom, dijabetesom tipa 1, pernicioznom anemijom, vitiligom i alopecijom.

Klinička slika ovisi o zbroju pojedinačnih endokrinih nedostataka. Bolesnike s jednim manjkom treba klinički i laboratorijski pratiti, jer se s godinama može pojaviti novi, dodatni ispad u nekoj drugoj žlijezdi. Nalaz autoprotutijela na zahvaćenu žlijezdu pomaže u razlikovanju autoimunog višežljezdanog zatajenja od drugih uzroka bolesti.

Dijagnoza se postavlja određivanjem razine hormona i autoprotutijela prema pogođenim žlijezdama. O nalazima treba porazgovarati s rođacima, jer postoji mogućnost da se i u njih razviju slični poremećaji. Zbog toga im treba predložiti probirne testove koji bi mogli isključiti ili potvrditi sindrome višežljezdanog zatajenja.

Liječenje se temelji na nadomještanju nedostatnih hormona i davanju imunosupresiva koji smanjuju autoimune reakcije.

Javite se s povjerenjem multidisciplinarnom stručnom timu Poliklinike Leptir!