Hormoni štitnjače
Kada se radi o hormonima štitnjače, klasično se preporučuje pretraga ukupnog tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). No, novije smjernice upućuju kako su slobodni hormoni štitnjače pouzdaniji pokazatelji. Riječ je o dijelu hormona štitnjače koji nisu vezani za specifične bjelančevine u krvi. Označujemo ih slovom f (eng. free = slobodno), kao fT4 i fT3. Slobodni oblik tiroksina (fT4) smatra se najpouzdanijom mjerom hormonalne ravnoteže u osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača–nadbubrežna žlijezda.
Bjelančevine koje vežu hormone štitnjače su globulin koji veže hormone štitnjače (eng. thyroxine-binding globuline, TBG), transtiretin (eng. transthyretin, TTR) i albumin. Glavna transportna bjelančevina je globulin koji veže tiroksin (TBG), vežući oko tri četvrtine hormona štitnjače. Određena zdravstvena stanja mogu mijenjati razine ove vrste bjelančevina u krvi, što može voditi netočnom tumačenju razine ukupnih hormona štitnjače. Niže razine TBG bjelančevine mogu se očitovati kod osoba koje na primjer imaju bolesti bubrega ili uzimaju anaboličke steroide, dok estrogen povisuje vrijednosti TBG, u trudnoći ili kod uzimanja oralnih kontraceptiva.
Slobodni hormoni štitnjače
Mjereći u svakom navratu slobodne hormone štitnjače, dobiva se pouzdana slika rada štitnjače. Nešto je važnije njihovo mjerenje kod žena, s obzirom da varijacije u koncentraciji estrogena mogu utjecati na nalaze hormona štitnjače. Osobama koje imaju zdravu osovinu hipotalamus-hipofiza-štitnjača-nadbubrežna žlijezda, preporučuje se stoga samo kontrola tireotropina (TSH) i slobodnog tiroksina (fT4).
