Operacija štitnjače
Operaciju štitnjače potrebno je napraviti kod:
- Pacijenata koji imaju tumor štitnjače
- Pacijenata s izraženim strukturalnim promjenama ili kroničnim upalnim stanjem štitnjače
- Drugih nereverzibilnih stanja štitnjače, kod kojih klasično liječenje nije pomoglo
Ovisno o stanju štitnjače, liječnik specijalist kirurgije glave i vrata odlučuje je li potrebno ukloniti cijelu štitnjaču (postupak se zove tireoidektomija) ili samo jedan režanj štitnjače koji uzrokuje probleme (postupak se zove lobektomija štitnjače).
Terapija nakon operacije štitnjače
Terapija nakon operacije štitnjače je supstitucijska (nadomjesna, zamjenska), u obliku hormona štitnjače. Obavezno se uvodi dijelu pacijenata kojima je uklonjena cijela štitnjača. Kod pacijenta kod kojih je napravljena lobektomija, liječnik specijalist utvrđuje je li potrebno uvođenje terapije, s obzirom na strukturu i funkciju preostalog dijela štitnjače.
Supstitucijska terapija nakon operacije štitnjače prvenstveno se odnosi na terapiju levotiroksinom (npr. lijek Euthyrox), sintetskim oblikom hormona štitnjače tiroksina (T4). Zdrava štitnjača izlučuje dva hormona, tiroksin i trijodtiron. U krvi je gotovo sav tiroksin direktno izlučen iz štitnjače, dok se većina trijodtironina konvertira iz tiroksina. Stoga je prioritetna supstitucija hormona tiroksina.
Kod dijela pacijenata kojima takva terapija ne odgovara iz nekog razloga, može se dodatno prilagoditi terapija. Prvi korak odnosi se na regulaciju doze levotiroksina. Također, moguće je uvođenje dodatne terapije hormonom štitnjače trijodtironinom (T3), ili pak jedinstvena terapija tzv. prirodnim hormonima, koji sadrže i tiroksin i trijodtironin u koncentracijama sličnima onima u zdravih ljudi. Takva terapija najčešće zahtijeva uzimanje terapije u dvije vremenske točke u danu.
Je li hormonska terapija dovoljna?
Kod pacijenata koji moraju uzimati terapiju, individualizirana terapija nakon operacije štitnjače osnovna pretpostavka za kvalitetan život. S obzirom na specifičnosti pacijenta, moguće je preporučiti i suplementarnu terapiju, u vidu ciljanih, pojedincu potrebnih, dodataka prehrani. No, svakako se preporučuje i pridržavanje smjernica o promjeni stila života, održavanjem stabilnog bioritma, dovoljnom količinom sna, redovitim kretanjem, te uzimanjem dovoljnih količina tekućine i kvalitetne hrane.
